Centar za prava manjina će predstaviti preliminarne rezultate istraživanja „Romi i kvalitet zdravstvene zaštite“ u petak 04.maja 2012.godine u Medija centru od 11.00 do 12.00h (Mala sala, II sprat, Terazije 3, Beograd), a uz podršku Fondacije za otvoreno društvo i Open Society Foundations - Public Health Program. Istraživanje koje je sprovodeno u saradnji sa Ipsos Strategic Marketingom u okviru projekta „Zaštita prava Roma u ostvarivanju zdravstvene zaštite“ imalo je za cilj da utvrdi:
- stepen zadovoljstva uslugama zdravstvene zaštite kod Roma i ostale populacije
- stepen korišćenja usluga zdravstvene zaštite kod Roma i ostale populacije
O istraživanju će goviriti:
- Sandra Abramović, izvršna direktorka Centra za prava manjina
- Ana Delić, Ipsos Strategic Marketing
- Andrea Čolak, koordinator projekta
- Prof. dr Dragoljub Đokic, član UO Centra za prava manjina
Prema prvim informacijama koje imamo, Rome iz Belvila koji su prošle nedelje doseljeni u kontejnersko naselje u Jabučkom ritu jutros oko 9.00h je napala grupa huligana koji su uzvikivali parole "Srbija Srbima" i "Marš napolje" i nacrtali kukasti krst na jednom od kontejnera. Oko 9.17h policija je primila poziv i patrola je obišla naselje. Povredjenih, prema prvim informacijama, nema. Oko sat vremena posle napada, ljudi iz naselja su kontaktirali našu koleginicu koja se odmah uputila na lice mesta.
Više informacija o samom dogadjaju i da li je bilo povredjenih objavićemo kasnije.
„Šta će se desiti sa nama, šta će se desiti sa porodicama sa juga, sa decom, bolesnima i nepokretnima – ništa nismo mogli da čujemo.“ (jedan od stanovnika Belvila)
Organizacije za zaštitu ljudskih prava obaveštavaju javnost da će Grad Beograd sutra, 26. aprila 2012. godine u 6 časova ujutru otpočeti sa prinudnim iseljenjem romskih porodica koje stanuju u neformalnom naselju Belvil. Ovo prinudno iseljenje je sedamnaesto u nizu, u periodu malo dužem od dve godine, koje se sprovodi u suprotnosti sa međunarodnim standardima ljudskih prava koji obavezuju Republiku Srbiju.
Podsećanja radi, ovo prinudno iseljenje pratili su sledeći problemi i nepoštovanje standarda:
Odsustvo akcionog plana za sprovođenje iseljenja i netransparentno postupanje Grada Beograda
Grad Beograd nije izradio akcioni plan za iseljenje naselja Belvil, a stanovnicima naselja nisu pružene jasne informacije o lokacijama na koje se iseljavaju, uslovima života u alternativnom smeštaju niti o ostvarivanju drugih prava. Pored toga, gradska uprava je zabranila nevladinim organizacijama da prisustvuju javnom sastanku sa stanovnicima naselja i nezakonito odlaže da dostavi informacije o postupku iseljenja.
Odsustvo adekvatnih konsultacija sa stanovnicima naselja
Iako je bilo organizovano nekoliko informativnih sastanaka sa stanovnicima naselja, oni se ne mogu smatrati adekvatnim konsultacijama. Porodice koje stanuju u naselju nisu imale mogućnost da predlože alternative niti da u dijalogu sa Gradom Beogradom dobiju precizne informacije o lokaciji na koju se iseljavaju, alternativnom smeštaju koji im se nudi niti o drugim pravima koja im pripadaju.
Standardi za zatvorski smeštaj su adekvatniji od onih koje grad nudi stanovnicima Belvila
Prema propisima Republike Srbije čak je i zatvorski smeštaj adekvatniji od onog koji se nudi stanovnicima naselja Belvil. Naime, prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija svakom osuđeniku pripada 4 kvadratna metra prostora dok se do šest članova jedne porodice iz Belvila smešta u metalne kontejnere koji imaju 15 metara kvadratnih.
Neadekvatne lokacije za alternativni smeštaj
Većina lokacija na koje se raseljavaju stanovnici Belvila je veoma udaljena od mesta na kojima rade, ostvaruju prava iz socijalne i zdravstvene zaštite ili im deca idu u školu. Pored toga ova naselja su prostorno segregirana i predstavljaju prostor koji je udaljen od ostatka sredine u kojoj stanuju a namenjen je isključivo za stanovanje Roma.
Odsustvo prava na adekvatan pravni lek
U procesu iseljenja stanovnici naselja nisu imali adekvatan pravni lek. Naime, žalbe na rešenja o rušenju ne odlažu izvršenje rešenja i ne predstavljaju nikakvu sigurnost da će porodice pre rušenja njihovih objekata imati mogućnost da dobiju zaštitu makar drugostepenog organa.
Odsustvo razumevanja inkluzije Roma od strane gradskih vlasti
Jedini model inkluzije koji Grad Beograd nudi Romima odnosi se na život u segregiranim kontejnerskim naseljima. Gradska uprava ne preduzima ništa kako bi poboljšala uslove stanovanja u neformalnim naseljima niti preduzima korake kako bi stanovnici ovih naselja mogli da ostvaruju osnovna ljudska prava. Romima iz kontejnerskih naselja preti iseljenje i iz ovog smeštaja ukoliko im deca ne idu redovno u školu ili ukoliko ne „usvoje pravila lepog ponašanja prema predstavnicima institucija Grada Beograda“.
Odsustvo aktivnosti organa Republike Srbije u pogledu priprema za sprovođenje iseljenja naselja Belvil
Vlasti Republike Srbije se nisu uključile u aktivnosti koje sprovodi Grad Beograd povodom prinudnog iseljenja naselja Belvil. Imajući u vidu da je Beograd do sada sproveo šesnaest prinudnih iseljenja neformalnih naselja kršeći međunarodne standarde ljudskih prava, Vlada Republike Srbije je bila dužna da spreči ovakvo postupanje. Ona je i dužna da u najkraćem roku stvori adekvatan pravni okvir koji bi regulisao način sprovođenja iseljenja neformalnih naselja.
Republika Srbija nema plan niti propise za rešavanje problema neformalnih naselja već se sva iseljenja sprovode nasumice, bez poštovanja ljudskih prava stanovnika neformalnih naselja i kriterijuma za obezbeđivnje adekvatnog smeštaja stanovnicma neformalnih naselja koji su najugroženija i najsiromašnija društvena grupa u Srbiji.
Najoštrije osuđujemo teška kršenja ljudskih prava stanovnika neformalnih naselja koja Grad Beograd sprovodi i pozivamo vlasti da hitno obustave ovakva postupanja koja se sprovode uz nepoštovanje ljudskog dostojanstva i u suprotnosti su sa dokumentima i preporukama međunarodih organizacija – pre svega Ujedinjenih nacija i Evropske unije.
Organizacije potpisnice saopštenja:
Praxis
Regionalni centar za manjine
Centar za prava manjina
Centar za unapređivanje pravnih studija
Centar za prava Romkinja
Žene u crnom
Inicijativa mladih za ljudska prava
Fond za humanitarno pravo
Komitet pravnika za ljudska prava - YUCOM
U Beogradu, 25. aprila 2012. godine
Proces iseljenja oko 30 romskih porodica u naselju u Bloku 72 na Novom Beogradu koji je otpočeo još u novembru mesecu sada je definitivno pri kraju. Iseljenje počinje 7. marta 2012. godine u 8h za porodice koje će biti smeštene u kontejnerskim naseljima u Beogradu, dok ce 15 ili 16. marta biti prinudno iseljenje za porodice kojima ništa nije ponuđeno ili su odbile smeštaj u kontejnerima/kolektivnim centrima. Prema sadašnjim informacijama, minimum 5 porodica ostaje na ulici posle iseljenja iz naselja u Bloku 72.
Izvor: www.novosti.rs
U romskom naselju u Zvečanskoj ulici oko ponoći izbio požar. Tokom gašenja povređena dvojica vatrogasaca. Bez krova nad glavom 150 ljudiOko ponoći, u Zvečanskoj ulici u Beogradu izbio je požar. Među stanarima nema povređenih, ali je oko 150 ljudi ostalo bez krova nad glavom. Prilikom gašenja vatre lakše su povređena dvojica vatrogasaca, javlja RTS.
U požaru je izgorelo više od 10 stambenih baraka "neformalnog naselja" u kome uglavnom žive Romi.
Sve raspoložive ekipe MUP-a izašle su na terene kako bi pomogle pri evakuaciji stanovništva. Tokom sat vremena požara mnoge barake su potpuno izgorele.
Gradske vlasti istakle su da je najugroženijim porodicama pronađen privremeni smeštaj u dve mesne zajednice.
Iz magacina za civilnu zaštitu Sektor za vanredne situacije obezbedio je ćebad i prvu pomoć jer je šteta u požaru totalna.
Pretpostavlja se da je uzrok požara kvar na električnim instalacijama, ali ima tvrdnji i da je vatra namerno podmetnuta. Šta je izazvalo požar utvrdiće se istragom.
Ovo je četvrti put da u ovom naselju izbija požar. Prva tri puta uzrok je bila neispravana instalacija, na kojoj su, u međuvremenu, nadležni iz opštine Savski Venac radili.
Podsećamo, Direkcija za gradsko građevinsko zemljište koja je prethodno, 2006. godine, ustupila stan na korišćenje Mevljude, a sada zahtevala iseljenje, nije ponudila alternativni smeštaj, niti razlog zbog koga se iseljenje vrši. Opština Čukarica je odbila pismene zahteve više nevladinih organizacija da se postupak iseljenja obustavi kao protivan međunarodnim standardima na koje se naša država obavezala ratifikovanjem Međunarodnog pakta o ekonomskim socijalnim i kulturnim pravima i Međunarodnoj konvenciji o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, a koji se odnose na postupak prinudnog iseljenja i obezbeđivanja alternativnog smeštaja.
S obzirom da odbijamo da budemo saučesnici/e u ovom nehumanom i protivzakonitom iseljenju Mevljude i njene dece, odlučili smo se da svojim prisustvom podržimo njenu odluku da pokuša da ostane u stanu u kome živi. Tom prilikom su dvojica aktivista Regionalnog centra za manjine, koji nisu želeli da se pomere od ulaza u Mevljudin stan, privedeni u policijsku stanicu Čukarica gde su saslušani u prisustvu pravnog zastupnika iz YUCOM-a. Protiv njih je podneta krivična prijava za krivično delo „ometanje pravde“ na osnovu člana 336 b KZ Srbije. Smatramo da je ovo svojevrstan oblik pritiska koji se vrši na branitelje/ke ljudskih prava, sa namerom da se zastraše i odustanu od dosledne i bezrezervne borbe za puno poštovanje ljudskih prava.
Od nadležnih gradskih institucija zahtevamo da se Mevljude, koja je privremeno našla utočište u kartonskoj baraci kod majke u neformalnom romskom naselju Belvil, neodložno obezbedi adekvatan alternativan smeštaj. Istovremeno, poručujemo državnim institucijama koje žele da kriminalizuju solidarnost i odvrate nas od ovakvog angažovanja, da ćemo i dalje beskompromisno braniti ljudska prava i biti uz one čija su prava povređena, koji su siromašni i obespravljeni.
Žene u crnomKomitet pravnika za ljudska prava –YUCOM
Inicijativa mladih za ljudska prava – YIHR
PRAXIS
Centar za prava manjina
Regionalni centar za manjine
Prema saznanjima Centra za prava manjina i Regionalnog centra za manjine, porodica Abaz već nekoliko godina trpi maltretiranje i živi u neizvesnosti da li će ostati bez krova nad glavom . Iz tih razloga su bili prinuđeni da zatraže pravdu i zaštitu svojih prava pred sudom, ali spor sa opštinom oko utvrdjenja prava svojine jos uvek nije okončan. Porodica Abaz je upućivala zahteve opštini da odlože rušenje do okončanja spora ali bezuspešno.
Još jednom podsećamo da organi vlasti moraju poštovati nepovredivost doma, pravo na privatan život, kao i prava deteta na šta ih obavezuju domaći i međunarodni propisi. Ali ovakvim postupanjem Opštine Vračar porodica Abaz, kojoj nije ponuđen alternativni smeštaj, će ostati na ulici, čime se ugrožava i dalje školovanje njihovih sinova.
Posebno ističemo da Opština Vračar ne bi trpela nikakvu štetu ukoliko bi rušenje odložila do pravnosnažnog okončanja spora.
Ovim apelujemo na medije kao i sve organizacije i aktiviste/kinje koji se bave zaštitom ljudskih prava da se sutra u što većem broju okupe u ulici Maksima Gorkog br. 67, kako bi pružili podršku još jednoj porodici kojoj preti da ostane bez krova nad glavom.



Vesti




